Maloljetnička i vršnjačka delikvencija

Detalji

Kategorija: RPZ-Rad policije u zajednici

Objavljeno petak, 05 April 2013 06:34

Autor Uprava policije MUP-a USK-a

Klikova: 4112

ADOLESCENCIJA je specifična faza u razvoju svake osobe koju prate burne promjene u ukupnom psiho-fizičkom funkcioniranju, odnosno, to je period prelaska iz djetinjstva u odraslo doba kojeg podrazumijeva fizičko, polno, mentalno i socijalno sazrijevanje, a započinje najranije u 11-15oj godini života i traje do 21.-25. godine života. 

Uzimajući u obzir gore navedeno možemo zaključiti da se na adolescenciju može gledati kao na razdoblje u kojem roditelji i društvo u cijelosti mogu ocijeniti koliko je sve ono što su učinili s djetetom u dosadašnjem razvoju primjereno njegovim individualnim potrebama. Odnosno, u pred adolescentnom periodu provodi se priprema djeteta za preuzimanje odgovornosti i obveza koje sa sobom nosi adolescencija i izazovi koje ona nosi. 

Gore navedeni izazovi se mogu podijeliti na slijedeće promjene koje se dešavaju tokom adolescencije:

Biološke promjene: gdje se pojedini dijelovi tijela mijenjaju u relativno kratkom vremenu, što rezultira potrebom adolescenta za uklapanjem u novu sliku o sebi i njihovom naglašenom osjetljivosti za novo fizičko „ja“ koje i  prezentuju kroz neobičan stil oblačenja i ponašanja. Kognitivne promjene: koje podrazumijevaju apstraktno mišljenje, hipotetičko-deduktivno zaključivanje, stvaranje sopstvenih teorija, razmišljanje na način koji je često kritički i idealistički.

Socijalne promjene: koje su praćene adolescentskim egocentrizmom, doživljajem sebe kao jedinstvenim i posebnim osobama i osjećajem vlastite neuništivosti. 

Preduslovi za uspješno prevazilaženje eventualnih problema-kriza koje prate ovo doba su svakako: podržavajuće vaspitanje, roditeljska ljubav, zdravi porodični odnosi i okruženje koje promovira, cijeni i nagrađuje moralne principe i dostignuća bazirana na vlastitim sposobnostima i uspjesima. 

Ako je taj period opterećen sa frustracijama, neredom i osjećajem nesigurnosti koji najčešće proizlaze iz bolesti obiteljskog sustava ili slabe kvalitete obiteljskog života i bolesnog okruženja, dijete će umjesto da se napuni životnom energijom i osjećajem vlastite snage, biti iscrpljeno, ispražnjeno i umorno od života što u svojoj konačnici može rezultirati delikvencijom, narkomanijom, suicidom i ostalim poremećajima na psihičkom planu. 

Adolescenti kroz gore spomenute krize prolaze primjenom vještina uglavnom zasnovanih na uzorima naučenim od starijih, poput roditelja, rodbine i osoba usko vezanih za njihovo odrastanje (učenje po modelu) i na tom putu uče kroz princip pokušaja-pogreški koje iskustvo će im koristiti u budućem životu i radu sve dok taj proces učenja i ponašanja ne remeti njihovo normalno funkcionisanje i zdravlje. U slučajevima kada adolescenti svojim ponašanjem i djelovanjem štete sebi ili okruženju, to nazivamo poremećajem ponašanja koje postaje ozbiljan problem ne samo za tu osobu i njenu najužu obitelj, nego i za društvo u cijelosti, te ono kao takvo podrazumijeva kršenje društveno-moralnih normi, koje u pokušajima društva da se sanira zahtjeva multidisciplinarni pristup kroz uključivanje ustanova i stručnjaka osposobljenih za datu problematiku. 

Najčešći oblici ovakvog ponašanja su: agresivnost-nasilno ponašanje, inat, laganje, prkosno suprotstavljanje – nepoštivanje autoriteta, bježanje sa nastave i izostanci, neuspjeh u školi, bježanje od kuće, krađa, skitnja, prostitucija, zloupotreba psiho-aktivnih supstanci i dr. Ovakve vidove ponašanja u svojoj najužoj formi nazivamo delikventnim ponašanjem ili maloljetničkom delikvencijom. 

Pojam delikvencije je usko vezan za sukob sa društvom, njegovim sistemom vrijednosti, normama i zakonima. Ono obuhvata teže oblike asocijalnog, anti-socijalnog, socio-patološkog i kriminalnog ponašanja. Pojavi delikventnog ponašanja posebno pogoduju kritična razdoblja poput ratnih i post-ratnih prilika, zaoštrenih društvenih odnosa, ekonomska kriza, siromaštvo, nezaposlenost, stambene i materijalne poteškoće, izbjeglištvo, kriza morala, kriza sustava vrijednosti, kriza obitelji i sl. Dakle, maloljetnička delikvencija je proizvod neprilika, nezadovoljstva, krize, problema, i besperspektivnosti mladih ljudi. 

Kada govorimo o zloupotrebi psiho-aktivnih supstanci kao obliku delikventnog ponašanja, treba se naglasiti da su adolescenti najugroženija populacijska skupina za razvoj i usvajanje ovisničkog ponašanja zbog relativnog neiskustva, potrebe za istraživanjem, fragmentiranog znanja, često netačno usvojenih informacija, iluzije neranjivosti, snažnog vršnjačkog pritiska, nedostatka komunikacijskih vještina i sl.

Zbog potrage za vlastitim identitetom, mladi izmiču kontroli roditelja, traže sve veću slobodu u svojim postupcima, počinju pušiti, piti alkoholna pića i eksperimentirati s drogama ne znajući da su umjesto slobode odabrali ropstvo.

Da su mladi zaista u riziku govore i činjenice da

-          Raste broj maloljetnih korisnika sredstava ovisnosti i broj ovisnika;

-          Starosna granica prvog kontakta sa sredstvima ovisnosti se spušta sve niže prema osnovnoškolskom uzrastu;

-          Socijalna struktura korisnika proširila se na sve slojeve društva;

-          Razvoj politoksikomanije kod mladih (mladi koriste različite psihoaktivne tvari i kombiniraju ih);

-     Raste broj djece i mladih koji imaju zakonske posljedice zbog raznih prekršaja koji su izravno ili neizravno povezani s drogom i alkoholom, i sl.

Slijedeći veliki problem kojeg susrećemo među adolescentima je i vršnjačko nasilje (bullying) koje predstavlja pojavu kada je jedan učenik ili grupa učenika trajno ili učestalo izložen/a maltretiranju od strane jednog ili više učenika, koji namjerno žele da ga/ih povrijede, ponize ili izlože drugim psihološkim i socijalnim neprijatnostima. 

Ovakav vid nasilja karakteriziraju slijedeće osobine: ono je postojano, nasilnik je istrajan i sistematičan, potom, ono izaziva strah kod žrtve, bazirano je na neravnoteži ili zloupotrebi moći i obično se odvija u grupnom kontekstu. 

Vršnjačko nasilje može biti ispoljeno u različitim oblicima, poput, verbalnog, fizičkog, socijalnog, psihičkog, seksualnog, rasističkog, elektronskog i sl. Ovdje se ne smije zapostaviti činjenica da su učesnici vršnjačkog nasilja i nasilnik i žrtva i posmatrač. 

Osnovne karakteristike nasilničkog i destruktivnog ponašanja su: neefiksano rješavanje sukoba, agresivno ponašanje, impulsivnost (smanjena kontrola), okrutnost i nedostatak osjećaja vlastite kompetencije. Vještine rješavanja ovakvih socijalnih sukoba su pod uticajem individualnih osobina pojedinaca, roditeljskog nošenja sa vlastitim emocijama, stila odgoja, strukture obitelji, vršnjačkih, te grupnih i društvenih normi. 

Dakle, da bismo uticali na unapređenje mentalnog zdravlja, a posebno mentalnog zdravlja mladih, trenutna situacija zahtjeva uključivanje svih instanci vlasti da kroz svoje instrumente (ministarstva, ustanove, sektore, službe i sl.) djeluje na preventivnom radu, odnosno, razrješenju uzroka nastanka gore navedenih fenomena kod mladih ljudi, što bi dugoročno gledano doprinijelo i uspješnijem radu sa posljedicama nastalih okolnostima na koje nismo imali uticaj. 

Programi primarne prevencije:

• Moraju biti usmjereni na osposobljavanje mladih za preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, donošenje pravilnih odluka, osnaživanju samopouzdanja i samopoštovanja te za roditelje aktivnosti usmjeriti na razumijevanje roditeljskih uloga i unaprjeđenju komunikacije u obitelji.
• U redovitim školskim i dopunskim programima potrebno je pružiti jasne i jednoznačne informacije djeci i roditeljima.
• Na svaki nagovještaj neprihvatljivog ponašanja treba brzo i djelotvorno reagirati kroz multidisciplinarni pristup i sl.

Uzimajući sve gore navedeno može se zaključiti da adolescencija u sebi nosi velike izazove i poteškoće za mladu osobu ali joj istovremeno pruža i niz mogućnosti za uspostavljanje temelja za razvoj ličnosti kroz učenje i izgrađivanje adekvatnih mehanizama za nošenje i suočavanje sa životnim problemima u čemu joj je neophodno veliko razumijevanje i pravovremeno djelovanje od strane kako primarne porodice, tako i društva u cjelosti. 

Sukladno svemu gore navedenom i statistici kojom nas svakodnevno bombarduju, a koja se odnosi na ozbiljno narušeno mentalno zdravlje kod mladih ljudi, da se zaključiti da je krajnje vrijeme da se aktiviramo i borimo i izborimo za bolju budućnost i veći kvalitet života u našem okruženju, da našu borbu za puko preživljavanje na koju smo prisiljeni podijelimo sa borbom za mentalno zdravlje naše djece, jer zadovoljstvo u životu nije uslovljeno samo materijalnim postignućem, ono je vezano i za osjećaj uspjeha kojeg pratimo kroz našu djecu i potomke koji su zdravi i nastavljaju djelovati i doprinositi unapređenju mentalnog zdravlja u zajednici. 

Ovim putem želim da pohvalim Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona i njihove službenike koji su prepoznali potrebu aktivnijeg uključenja u radu na prevenciji (primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj) maloljetničke delikvencije, vršnjačkog nasilja i zloupotrebe psiho-aktivnih supstanci, te su u suradnji sa školama i Općom bolnicom  u Sanskom Mostu na veoma zanimljiv, koristan i poseban način pristupili populaciji učenika srednjih škola u općinama Sanski Most i Ključ, te kroz ciljano predavanje i vođenu-aktivnu diskusiju doprinijeli razumijevanju mladih ljudi o izazovima i prijetnjama sa kojima se susreću, ali su i prikupili korisne informacije o njihovom razmišljanju i iskustvu koje će biti uključene u nastavak ovakvih i sličnih aktivnosti. 

Osobe uključene u ovaj ciklus interaktivnih predavanja su:

-          Jasmin Halilagić, inspektor - MUP USK

-          Piralić Senad, mlađ. Inspektor SKP MUP USK

-          Edin Biščević, diplomirani psiholog – Opća bolnica u Sanskom Mostu

Slike sa predavanja: 

 kliknuti na sliku radi povećanja